 |
 |
 |
 |
 |
 |
|
 |
Špilje
|
||
Općenito o špiljama u Hrvatskoj ''Lijepa Naša'' je speleološki eldorado. Rijetko koja država na svijetu je s toliko površine u krškom području. Preko pedeset posto područja Hrvatske s podmorjem čak i sedamdeset posto izgrađeno je od vapnenačkih stijena. Njihova značajka je da se lako tope u vodi. Zajedničkim djelovanjem vode i vapnenca dolazi do stvaranja osebujanog i specifičnog reljefa s velikim brojem krških formi U našoj državi krš se proteže od Istre, preko Hrvatskog primorja, Gorskog Kotara, Korduna, Lika i Dalmacije s otocima sve do granice s Crnom Gorom. Sastavni dio je Dinarskog krša, nazvan po najspecifičnijoj impresivnoj planini Dinari koja se nalazi na granici između Hrvatske i BiH, izrazitoj i tipičnoj vapnenačkoj planini. Dinarski krš se proteže od Soče , duž Jadranskog mora sve do Albanije.  Površinske
krške oblike karakteriziraju: krška polja, vrtače, škrape, rijeke
ponornice, krški izvori, gorska oka, estavele... U kršu je specifična
hidrologija. Rijeke i potoci u vapnencima usijecaju duboka korita,
koja nerijetko završavaju poniranjem i dalji tok nastavljaju podzemnim
putem. To je jedan od načina stvaranja podzemnih oblika krša s podjednako
zanimljivim i specifičnim formama kao što su i površinske.Istraživanjem podzemnih fenomena bavi se speleologija - znanost o prirodim podzemnm šupljinama. U Hrvatskoj je poznato preko 8.000 tisuća speleoloških objekata. Potpuno i djelomično je istraženo nešto manje od polovine. Veliki udio u razotkrivanju tajni prirodnog podzemlja daju stručnjaci iz razičitih grana znanosti, ali najviše geolozi, hidrolozi, biospeleolozi, metereolozi, a posebno paleontolozi i arheolozi kad znamo da su špilje u bližoj geološkoj prošlosti služile kao obitavalište i nastambe raznim životinjama, praljudima, a i novovjekom čovjeku. Najčešće dokazi su pronalaženi u taložinama ulaznih dijelova špilja, a i dublje u kanalima.  U Hrvatskoj
je poznat veliki broj speleoloških objekata koji se ističu s velikim
bogtstvom špiljskog nakita, endemičnim vrstama špiljske faune (kao
što je čovječja ribica), te vrijednim paleotološkim i arheološkim
nalazima. Mali broj špilja i jama je uređen za turističke potrebe.
Od poznatih špilja, turistički su uređene Gornja i Donja Cerovačka
pećina kod Gračaca u Lici. Nadalje, imamo Špilju Vrelo nedaleko
Fužina i Lokvarku kraj Lokava u Gorskom Kotaru, Vrlovku pokraj Ozlja,
Grgasovu nedaleko Samobora, Veternicu na obroncima Zagrebačke Gore,
Vranjača nedaleko Splita, Biserujku na Krku te jedinu jamu uređenu
za turističke posjete - Jamu Baredine pokraj Poreča. Osim turistički
uređenih špilja, veliki broj je poluturističkih, a neke su bile
uređene još u pretprošlom stoljeću. Od njih su najpoznatije Samogradska
u Perušiću i Baraćeve špilje u Novoj Kršlji kraj Rakovice na Kordunu.
|
||
 |
 |
 |
Baraćeve
špilje nalaze se oko šest kilometara istočno od Rakovice
(magistralna cesta Zagreb-Split), nešto više od pola kilometra
zapadno od centra sela Nova Kršlja. Ulazi u sve tri špilje na
sjevernoj su strani Baraćeve Brine. U samom podnožju Brine između
ulaza u špilje je izvor Baraćevac, koji s još dva manja (bez imena)
tvori potok Kršlja, što se dvadesetak metara niže sjedinjuje s
potokom Suvaja. Kršlja teče nekoliko kilometara kroz polje i na
njegovom istočnom dijelu, nizom ponorčića, ulazi u Varićakovu
špilju, gdje čini glavninu vodene mase u njenim kanalima.
